Dobrota ili izgrađeni stav heroja

Nešto me navodi da ovu temu načnem i pozabavim se njome zato što je ona u našem Društvu postala marginizirana i postala je nepotrebna samo zato, jer ona nije trendy. Znam da je ovaj svijet krenuo u nekom čudnom pravcu traženja “kruha povrh pogače” i dobro znam da su ljudi koji žive ovu plemenitost stavljeni tj. klasificirani kao “luđaci” koji ne misle na sebe.

Znam da ova vrsta ljudi zbog svoje plemenite osobine biva raritetna vrsta o kojoj ljudi u svojim dubinama imaju lijepo mišljenje, a na površinama baš i ne. Ali što je dobrota?

Osobina onoga koji je dobar, spremnost za pružanje pomoći drugome, ukupnost svojstava koja isključuju nanošenje zla. Eto, to je svojevrsna definicija dobrote koja bi se dala razviti još s tisuću drugih riječi koje je još bolje opisuju. Zašto se je ona toliko marginizirala i što to uostalom poručuje? Po mom dobrota je čestitost života, to je ona želja nas da budemo ljudi ljudima, da budemo ono zbog čega smo rođeni, to je ona moralnost u nama koja ne dozvoljava da se pogubimo u svijetu licemjerja, egoizma, besčutnosti. To je ona osobina koja se je nekad držala na pijedestalu Društvene piramide i koja je bila cijenjena tj. nagrađivana, jer tu osobinu niti može niti ima svak. Kako i zašto? Očito je puno komponenata koje je grade kao i puno želje koja unutar čovjeka to želi graditi. To bi značilo jedno da smo se prestali graditi, da smo se toliko uzbahatili pa mislimo da sve što radimo, radimo ispravno. Naravno, zato sam i rekla da je puno komponenata koje dovode i grade čovjeka u smjeru plemenite težnje. Plemenite, koja riječ pri samom izgovoru ona je već toliko jedinstvena i svoja, toliko lijepa bez opterećenja i toliko dubinska bez težine. Međutim, da bi dobrota bila ono što treba i što jest, onda bi svijet trebao biti manje zao, više dobar. Onda bi svijet trebao više razmišljanja, a manje egoizma. Mogla bi ovako do sutra, ali čemu toliko nabrajanja. Najtužnije mi je kad ljudi kažu za zle ljude da mu je to genetski, da mu je to izazvano lošim stvarnostima itd. uostalom pametnim ljudima vrijeđa inteligenciju. Dobrota je naš izbor u životu kojim želimo graditi sebe i druge oko sebe. To je onaj izbor kojim potvrđujemo svoju odraslost, potvrđujemo svoju razlučivost, potvrđujemo ono što tražimo u ovoj lošoj sferi međuljudske diskriminacije. Dobrota svjedoči jedno da znamo zašto želimo živjeti, jer ništa osim odjela nećemo sa sobom ponijeti. Dobrota je izgrađeni način života, to je onaj poriv u nama koji želi ljepši svijet bez predrasudnih opterećenja i potrebe nadmoći i dokazivanja. I znam da će mnogi reći da sam samo netko tko trabunja gluposti, jer ovo ipak treba shvatiti i razumjeti.

Što čini razliku?

Mi činimo razliku, naša uvjerenja, naše potrebe. Koliko smo siromašno loši ili nedovoljno izgrađeni? Dobrota traži prije svega našu odluku, potom traži našu izgrađenost u kojoj ćemo biti svjesni potrebe plemenitosti u ovom svijetu, potrebe da ona bude cijenjena kao vrlina, a ne mana i potrebe koja kaže pothitno trebamo naći pravac koji će voditi u pozitivnom i plemenitom smjeru, jer se događa Sodoma i Gomora i ako ne promijenimo smjer sami, uništit ćemo sve što imamo. Uništavamo sebe i druge oko sebe u želji nekih čudnih potreba. Dobrota ostavlja toliko dobrih tragova na ljude s kojima se susrećete, ostavlja onaj jedan dojam i to dobar dojam na ljude s kojima se gradite. Ona mijenja nas unutar u dubini i odbacuje sve ono što nije potrebno, ona nas vodi kroz život na krilima koja jesu teška, ali upravo zbog te težine duže se zadržavaju u zraku i imaju ljepši pogled imaju ljepšu panoramu, veće obzore i više prostora. Ako niste dobri samo zbog ljudi, pitam vas tko ste? Zar je bitno što će ljudi misliti oni ne žive vas. Ako radite dobro samo da vas pohvale to nije vaša dobrota, to je vaša potreba dokazivanja. Potreba u kojoj se vi kao osjećate važnima. Dobrota taj vaš izbor izgrađenog stava je vaša nutrina koja poručuje sve prolazi i nestaje i ono što mi je bitno to je upravo onaj miran san kojim zaspim i vedro jutro kojim se budim, jer loše ne mislim i lošem ne dajem prostora zbog sebe, ne zbog drugih. Zar veću važnost od vas ima ono opterećenje kojim su vas drugi povrijedili? Tom opterećenju ja ne želim dati prostora u svom životu, ja ne želim dozvoliti da ti ljudi žive sa mnom u mojoj unutarnjoj kući, ja ne želim dopustiti da oni mijenjaju moj svijet, moje spoznaje i moje vizure, jer onda nemam sebe. Gradite sebe u dobroti, jer ona vas vodi kroz život onako kako treba, donesite odluke u kojima će te se izgraditi, a ne rušiti, jer dobrota je stvar izbora, a ne nikako nasljeđa. Ona je ona ljudska potreba jednih prema drugima i ono najvažnije, ako donesete tu odluku ne očekivajte da to svi prepoznaju i ne tražite to. Radite to zbog vas i ispunjavajte sebe, ne očekivajte promijene osim vas samih i u vama samima, nije lako ali ono što znam vaša će nutrina zračiti radošću i zrelošću a zar vam više od tog treba? Bit će te sretni, a vjerujte da zaslužujete sreću više nego brigu i potrebu egoistične prirode.

Heroj se ne rađa već se herojem postaje svojom voljom i željom. Budite heroji!

I.M.