Ljubav – kriva uvjerenja

Rekla sam da je početak pisanja o ovoj temi. Što ljubav jest? Pokretačka sila koja mijenja svijet. Postoji u svim sferama i u svakom biću i nitko osim ljudi tu snagu koja dolazi iz pradavnina ne razumije na onaj način na koji ona jest i zbog koje ona postoji. Ljubav ovdje pričam o iskonskoj ljubavi tj. emociji koja gradi, mijenja svijet. Kriva uvjerenja su ono što je omeđilo naš prostor ili slomilo naša krila slobodnog razmišljanja. Učeni smo da se čuvamo, jer svijet nije naklonjen nama što se moram djelomično složiti. Zašto smo zatvorili svoja srca? Razlog tome je naša netolerancija na bol, naša vječita očekivanja, naša potreba gledanja na život kroz naočale nametnute nam “realnosti”, naš način na koji se moramo štititi od svih i svačega. Ono što se tad dogodi ljudima je tvrdoća srca iz kojeg naša ljubav potječe i koja nam ne dopušta da čujemo ili vidimo. Sve te stvarnosti dolaze iz naših uvjerenja kojima smo učeni ili koje smo izgradili nakon određenih pojavnosti. Neću reći da u većini slučajeva ta uvjerenja nisu dobra, ali ću reći da su ona ukrala vama vas i da nisu objašnjena do kraja, a donijela su određenu blokadu u vama. Često smo svjedoci da postajemo slični svojim roditeljima pa tu spremno kažemo da je to genetika. Jest, genetika ima ključnu ulogu u određenim komponentama stvorenog bića, ali ne i uma. Um je dio nas koji se je izgradio sukladno uvjerenjima i onome što su nas učili. Koliko smo se dalje mi gradili u ljubavi prema sebi ili prema drugima? Mislim jako malo, čast izuzetcima. Dakle, onda kad postanete svjesni sebe tad možemo govoriti da je ljubav našla put unutar nas. Da je ta ljubav koja je ključ života u nama izazvala onu potrebu pogleda na sebe – bića koje je stvoreno misaono, sociološko, emotivno i empatijsko. Što čini ljubav? Ona vas navodi da otvorite srca, da osjećate, da čujete i da vidite. Ona vas navodi da razmišljate o sebi i drugima oko vas, ona traži vašu umjerenost u osudama kao i spremnost razumijevanja, traži da kažete sebi: ” Stani malo čovječe. Radiš li ispravno sve što radiš ili si uvjeren da to dobro radiš, jer si zatvoren u krugu ljudi koji te tetoše i koji žele vidjeti da radiš ispravno i kad to ne radiš. Ili ako je obrnuto pa te oni oko tebe uvjeravaju da sve radiš krivo, a radiš li? Rasudi sam, razmisli.” Uvjerenja su najgora stvar koja su nam se dogodila jer su ukrala nas same od potrebe razmišljanja. Ukrala su nam dušu pa imamo prazna tijela, a unutar tijela samo čistu tvrdoću srca i duha i indolentno se oslanjamo na ono što nam govore bez osobnih misli i osobnog stava. I u toj tvrdoći spremno donosimo zaključke bez potrebe daljnjeg promišljanja, bez želje za razlučivošću dobra i zla i onog koliko je teška naša osuda drugih koje se nismo niti potrudili shvatiti. Uvjerenja nas navode da bez puno razmišljanja bez empiričnosti kategoriziramo stvarnosti ili ljude u “ladice našeg uma” i dalje se uopće ne trudimo razmišljati – to je to. A jeli doista to to? Ako krenemo jednim redoslijedom vidjet ćemo zbilju onakvu kakva ona jest. Ok. ja sam ja, a drugi? Pitam vas zar drugi nisu ja bitna je perspektiva iz koje gledamo. Što želim reći? Svi smo jednaki i svi imamo ista prava ali mi često ta tuđa prava krademo i ne ne razmišljamo o tom. Ako sam ja biće koje je rođeno da živi zar ono drugo biće pored mene nije to isto? Kad mene boli ruši se svijet, a zar se ne ruši i onom drugom stvoru koji diše kao i vi? Koliko smo u svoj tvrdoći srca i duha postali licemjerni jer nemamo vremena misliti o drugima. Koliko smo postali loši pa drugi kad padne to je ništa, a kad padnemo mi pao je svijet. Stanite ljudi i razmišljate jer zbog tog imate moždane vijuge. Stanite na trenutak i razmislite u onoj iskonskoj ljubavi koliko ste oskudni u svojoj odjeći osuda. Stanite i pogledajte polako svijet oko sebe jer taj svijet ste vi i oni drugi.

Što je to što čini razliku?

To smo mi i to oni mi koji se žele graditi u ljubavi života i svijeta. Oni mi koji trebaju biti kritični prema sebi ako su već prema drugima. Oni mi koji trebaju slobodnog srca i duha imati razuma i razumijevanja prema drugima i svijetu koji nas okružuje. Maknimo uvjerenja i stavimo sebe spremno ispred ogledala proniknimo duboko u dubinu nas i vidimo sami sebe. Vidimo ono biće koje je na početku svog života imalo tu ljubav u svojoj nutrini čistu, istinsku, iskonsku, pravu i ne osuđujuću. Vratite se u vrijeme kada ste spremno voljeli, jer niste znali da treba drugačije i bili ste sretni, nasmijani i vedri, a sad? Vratite se i budite ono zbog čega ste stvoreni u dubini vas ona iskonska ljubav postoji taj lijek koji nas vraća tamo gdje trebamo biti – nama. U izgrađivanju sebe u ljubavi shvatit će te da povrede drugih su tu kao pouka, a ne potreba da obučete čelični štit. Shvatit će te da u čistoj ljubavi nema osuda, a ima razumijevanja. Nema lošeg već dobrog jer vaš svijet nutarnje ljepote gradite sukladno iskonskoj ljubavi koja vam je udahnuta u vas i ima je u svakoj kapi kiše, zraki sunca, vjetru i svemu što nas okružuje. To ste vidjeli kao djeca i živjeli, a onda ste nestali. Vratite se u nutrinu vas samih i gradite tu nutrinu na ponos vama i onima oko vas. Odbacite uvjerenja i slijedite glas nutrine koja točno zna kud vas vodi, jer ona je ljubav. Bit će te sretniji, vedriji i vjerujte manje će te posezati za osudama prema drugima više za senzibilitetom razumijevanja. I da ovim ja ne želim mijenjati vas, jer ja to ne mogu, želim vas otrijezniti od vas samih i onog “špirita” unutar vas koji vas nagriza i ždere, a mijenjanje ostavljam vama jer ono proizlazi iz vaše odluke i želje za tim. Živjeli!

I. M.