Ljubav lijek i snaga

Ta konstruktivna energija koja je velikodušna, ne zavidi, ne nadima se, ne traži svoje, gradi, daje, ne pamti zlo, ne raduje se nepravdi, jedan pozitivan temelj unutar čovjeka. I u ovim riječima nema neke moje pameti, velik dio uzet je iz Hvalospjeva ljubavi kao što se vidi na slici.

Ali ovaj tekst me toliko nadahnjuje i toliko upotpunjuje u onom uvjerenju da je ljubav upravo lijek u našem tijelu i to lijek koji nažalost niti znamo kako, a niti koristimo. Ono što mi struji mislima jest, bez ljubavi što god radimo nije ono što možemo dobiti na onaj način kad u to udahnemo onu ljubav koju imamo. U ovom tekstu se krije ona snaga koja pokreće ovaj šareni krug zvan Zemlja. To je toliko jaka snaga koja unutar nas proizvodi zadovoljstvo jer čista ljubav je toliko savršena da ne može biti savršenija. Zbog tog ona jest lijek i snaga. U ciklusu života mi postajemo odrasli s tisuću želja koje se kovitlaju unutar nas, koje nas mijenjaju i oduzimaju nam upravo ovu snagu koja je poslana kao putokaz koji govori:” Ovim putem trebaš čovječe.” , ali nije to jedina emocija unutar nas mi smo emotivna bića koja imaju potrebu dokazivanja odnosno potrebu svojih tzv. važnosti. I upravo u tim potrebama krije se ključ svih problema i bolesti. Kako? Dokazano je da čovjek pedeset posto sam sebe liječi i to je istina. Bolesti nam dolaze u onoj mjeri u kojoj svojom ljubavlju i umom ne volimo sebe, ne marimo za sebe rekla bih kad nam se određene lampice izgase, a mi ne palimo nove, a proces života traži svijetlo. I tada spremno odustajemo zbog inih loših stvarnosti koje su omeđile naš životni prostor, odustajemo zbog povreda unutar nas i smatramo da to mora biti tako i tada se događa disbalans nas, naše ljubavi i umjesto da se borimo mi posustajemo i stajemo. Naš organizam je sačinjen od 70% vode i pomoću vode najbolje mogu opisati što nam se događa. Pretpostavljam da ste doživjeli smrad ustajale vode. Ta voda kad stoji duže vremena u prljavštini ona umjesto neutralnosti postaje smrdljiva što izaziva niz čimbenika koji su se našli unutar nje. Ako uzmemo da je voda ljubav unutar nas, a čimbenike razne povrede koje ne otpuštamo već ih grčevito držimo formula je jednostavna ta voda više nije neutralna tekućina koja nam treba već ona postaje opasna, zatrovana tekućina. Ista stvar se događa s ljubavlju unutar nas. Razne povrede, strahovi, nezadovoljstva ako ne držimo u jednom balansu oni postaju naša negativna energija. Kako? Lako. Lako iz tog razloga što ljubav može postati mržnja ako sve što nam se događa gledamo iz neke druge perspektive tj. ako se s tim ne pomirimo i ne kontroliramo taj osjećaj. Nije to baš lako, ali ako znate da to radite zbog sebe tad je lakše i tad sve što se dogodi opraštate, naravno ne zaboravljate. Opraštate kako bi voda tekla, a ne se zadržavala da postane zatrovana.

Ljubav i pozitivan osjećaj naspram ljubavi stavit ću ljutnju, jer ljutnja je izraz vašeg nezadovoljstva sa stvarnostima oko vas kao i s onim što vas je povrijedilo. Što treba napraviti? Slobodno se naljutite i izrazite to svoje nezadovoljstvo ako ne možete glasno onda pišite, trgajte, ali izbacite van. Onog trenutka kada to izbacite napravili se ravnotežu. Ono što se dogodi u obrnutom slijedu je negativnost zvana mržnja, a mržnja nije osjećaj ona je stanje vašeg duha tj. ustajala voda koja je postala zatrovana. Ustajala voda koja vašem kompletnom organizmu donosi loše, ubija ga tim otrovom unutar vas. I sad da ovo ne bi izgledalo kao određeni idealizam pa da me ne prozivaju kao osobu bez racionalnog stava reći ću sljedeće: ” Istina svima nama treba novac, jer je on nužno zlo i jer bez njega ne možemo živjeti. To je jasno kao dan.” Međutim, ako prihvatimo činjenicu da je taj novac nužno zlo tad ćemo lakše nositi se sa stvarnostima tj. lakše ćemo prihvatiti činjenicu da je protočan u našim rukama. Danas možemo imati bogatstvo, a već sutra možemo izgubiti sve i u tom gubitku jedno je bitno da taj isti novac ne posjeduje nas već mi njega. Da taj isti novac donosi i daje u onom smjeru koji nam je potreban i nužan. Gledajući i slušajući kako postajemo sve siromašniji pitam se koliko smo stvarno siromašni, a koliko nam je to nametnuto kao ona “potrebna materijalnost” kojomù se “ispunjavamo”. Ali i pitam se koga ispunjavamo ili što ispunjavamo? I pitam se što je to ispunjenost?

Što čini razliku?

Mi činimo bitnu razliku u onom dijelu uma u kojem nismo izgubili ravnotežu potrebnu u nama. Da smo spremno odvagali, razmislili, tražili i prepoznali prave vrijednosti koje nas grade i ne dopuštali da nas krive vrijednosti ruše. Razlika je u tome da razmislimo i vidimo ono što život jest i time napravimo osobnu tablicu mjerljivih vrijednosti imajući na umu da je život samo treptaj oka koji dok se okrenemo nestaje. Učimo mlađe naraštaje da imaju poštovanja prema drugima i da znaju razlučiti djelo od osobe. To su stvarnosti ravnoteže unutar vas koje će uvijek držati vodu čistom i ne dozvoljavati da se ona zatruje. Budite ponosni na sebe kada pomognete drugom i kad ta osoba možda nije zaslužila po vašem mišljenju. Budite nadasve ponosni kad pogriješite i spustite ponizno glavu jer svi mi griješimo, a grešku će te lakše preboljeti kad je oprostite sebi, a oprostit će te onda kad se ispričate za ono što smatrate lošim. Budite posebno ponosni kad vas jednog dana vaši nasljednici iznenade i kažu da ih ispunjava pomaganje drugima. To su po meni one prave vrijednosti koje ne truju vodu unutar vas, ali svakako bistre vodu kada se povremeno zamuti. Živite svjesni prostora, vremena, ljudi, i da srca vam ne služe da ih zagipsate već vam služe da žive život. Živite razlučujući, spoznajući, poštujući i voleći sebe a i druge oko vas. Ja znam da ste bolji od onog što pokazujete, jer svi odabiremo kakvi ćemo biti, a biti znači živjeti. I zapamtite nije ono što vas ispunjava ni kuća ni auto, ali jesu svi oni lijepi trenutci u kojima smo bili sretni, a sretni smo onda kad znamo da onoga dana kad dođe vrijeme zaklapanja očiju reći ćete sebi mirne duše mogu otići jer sam živio ispunjen život. Zato budite na ponos sebi i onome što možete biti!

I. M.