Zima srca ❤️💝

foto by Irena

Inače je zima godišnje doba koje je hladno, ponekad i prehladno i u toj hladnoći na razne načine se želimo ugrijati. To je nekako u našoj potrebi prirodno. U ovim čudnim vremenima u kojima smo okruženi strahom, beznađem i hrpom informacija najbolje se osjeti i vidi zima srca. U toj kontradiktornosti raznih informacija događa se pogubljenost, nevjerica i u takvim uvjetima rađa se čudna bojažljiva egoističnost. Svatko u svom čudnom oblaku živi u slobodi osobne potrebe, u slobodi osobnih htijenja koja postaju pogubna za druge. Izgubili smo percepciju životnog pogleda u kojoj je svatko od nas potreban onog drugog čovjeka, jer smo sociološka bića, bića Društva i sudjelujemo u društvu kao cjelini. No, nekako mi se čini da se poput kule od karata razasipa to društvo na dijelove koje ćemo teško moći spajati u cjeline. Previše je bezrezervne slobode u određenim umnim radnjama pogubljenih ljudi pa će te tako lako naići na ljude koji sebi u virtualnoj stvarnosti daju previše slobode time ne poštujući ni sebe ni druge. Skriveni iza zidova lažnih profila kao da misle da je apsolutno sve podloženo njima i samo njima. Iskrivljena slika u očištima i doživljajima stvarnosti, iskrivljeni način poimanja slobode i onog što sloboda zaista jest. Najveća odgovornost čovjeka prema sebi samom, te samim tim i prema drugima (sloboda) . No, gledajući realno na sveopću prisutnost tzv. društvenih medija koji su sve samo ne društveni, jer takvim medijima previše je osiromašen um, a nametnuta nerealna stvarnost života. Jer, svi stavljamo slike i statuse onda kad smo manje više dobro, kad se osjećamo lijepo, nadahnuto i kreativno, a onaj drugi segment nas ne pokazujemo često pa gotovo nikako. Rijetki će progovarati o teškoćama i problemima, jer to nikog ne privlači. Nažalost, samim tim je stvorena dimenzija tzv. uživanja ili hedonizma, jer svi kao uživaju i svima je kao dobro i upravo zbog tog taj virtualni svijet vodi u te bizarne stvarnosti koje su nametnute tim istim medijima. Osvrnula bih se na tu zimu srca, jer zbog nerealnosti postoje takve bizarnosti koje u tzv. slobodi sve su osim slobode. Mrtvo hladno zla strana tih medija preuzima sve veći broj onih koji gube dodir sa stvarnošću, pa ne rijetko će te imati ljude koji vas na tim medijima podržavaju, a u stvarnosti jedva da se jave. Osobno smatram da ta bezgraničnost vodi u jednu novu dimenzionalnost u kojoj će zbog anarhičnosti morati biti nametnuti normativnosti koje ćemo podržati i biti nesvjesni oduzimanja naše slobode. Tom hladnoćom srca možemo biti sve samo ne u dodiru stvarnosti i realnosti. Namjernim stvaranjem Overtonovog prozora tj. prozora mogućnosti uvodi nas se u novi poredak čovječanstva, a u tom novom poretku više sličimo robotima bez osjećaja bez srca, a sve manje ljudima.

Što čini razliku?

Naravno, na neke stvari mi ne možemo previše utjecati, ali na neke možemo, jer u našoj prirodi je utkana borba dva vuka, vuka dobra i zla. Samim tim odluka je na nama kakvi ćemo biti ljudi u konačnici hoćemo li biti ljudi? A biti čovjek podrazumijeva biti odgovoran i imati srce i to ne samo ponekad i nekome, već svima. Što to znači? Znači da ćemo sve ljude poštovati da nam neće biti teško pomoći nekom koga ni ne znamo. U prošlosti nam je to bilo normalno. Gledat ćemo oko sebe, jer zbog tog nam služe oči, ali tako da ćemo primijetiti stvarnost onakva kakva ona jest. Da ćemo zbilju razmotriti i biti spremni u njoj umno sudjelovati, ne na platformama već u umu i srcu. Nažalost, maniri dobrog svijeta polako nestaju pa kad netko pošteno nešto odradi to nama bude senzacionalna vijest isto kao kad tražite iglu u plastu sijena. To pomalo vrijeđa inteligenciju nas koji smo živjeli u stvarnom svijetu i živjeli stvarne živote kojima je pogubnost prijenosa informacija bila teška, ali i izdržljiva. Ovo danas liči upravo na eksperimentalnost izdržljivosti čovjeka koji se u susretu s pisanom informacijom teže nosi nego izrečenom što je normalno, ali još pogubnije. Sve teže ljudi uspijevaju jednom nogom biti u zraku, a drugom na zemlji. Sve teže ljudi uspijevaju ostati u stvarnom svijetu, stvarnih ljudi i tako ih doživljavati. Ovako samo postoje slike, zapisi, a stvarne susretljivosti, ljubaznosti, poniznosti, punine nigdje. Zima je toliko hladna da jednostavno nedostaje dovoljno vatre u kominu života, toliko je hladno da su srca okovana ledom i liče na sante leda, a um se pretvorio samo u sliku uma, jer se ne koristi i ne upotrebljava. Budite drvo kojim će vatra gorjeti, budite toplina koja grije i druge oko sebe, jer ako ne grijete ledite. Izbori postoje da bi znali razlučivati i upotrebljavati um.
Love you! ❤️
Irena

2 comments

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s