Imati hrabrosti potražiti svoj mir

Usudi se i napravi iskorak prema naprijed!


U današnje doba, doba tehnologije u kojem je normalno biti na svim društvenim medijima kako bi bio “IN” usudi se i makni se od svih tih ne društvenosti i potraži svoj mir iz ljubavi prema sebi iz nepotrebnog gubljenja vremena u bespućima onoga što te odvaja od tebe sama, jer sve više smo glupi, autistični i nedovoljno svoji. Zašto? Marketinški nas se uvodi u sferu koja nas potpuno odvaja od nas, a kad smo odvojeni od sebe tad smo odvojeni i od ljudi i od društva. Živjeli smo mi bez interneta, TV-a i svega toga što je nametnula tehnologija i mislim da smo živjeli puno bolje i kvalitetnije. U kakve nas sfere ta tzv. društvenost odvodi? U potpuno kontrolirane osobe koje se uče kontrolirati druge i gle čuda to nam postaje normalno bolje reći postaje norma. Ako gledamo čovjeka kao biće koje treba živjeti uz sve svoje sposobnosti što nam nameće takvo društveno ne društvo? Kakve obrasce ponašanja usvajamo? Pogrešne, jer mislimo da trebamo slijediti stado. Kako volim izviđački način razmišljanja koji sam u prethodnim objavama navela uz godine provedene na društvenim medijima i u razgovorima s ljudima i opažajući njihove reakcije  došla sam do sljedećih zaključaka:
1. U tim bespućima svega ničeg nema što nas može usrećiti naprotiv može nas oneraspoložiti i navesti nas na krivu perspektivu
2. Sve mora imati svoje granice, jer ako ih nema radimo protiv sebe
3. Zar nam zaista treba sve to što pratimo i gledamo?
4. Sve manje smo ekstrovertni, a sve više introvertni, jer samo znamo stavljati slike i sličice, ali loše komuniciramo
5. Koliko je opasno za mlađe generacije o tome mogu napisati poseban post
6. Grupa ima kao u priči i neke su korisne, al neke baš i ne, te se postavlja logično pitanje moram li pripadati određenoj grupi? Ili nas se uči da je to normalno? Zašto?
7. A ono najdragocjenije što imamo na ovom životnom putu, a to je VRIJEME odlazi u nepovrat i mrtvo-hladno to dopuštamo, a pritom se stvara sve veći pritisak, jer mi bi htjeli stići sve, a najbitnije to vrijeme dajemo tzv. društvu, a nemamo vremena za društvo

Kad odvojiš čovjeka od njega samoga tad je čovjek neučinkovit, nevidljiv i beskoristan i uvjetno rečeno podložan je raznim promjenama koje se lako mogu nametnuti bez imalo truda i muke. Postaje marioneta prvo sebe, a potom i drugih. Nameću mu se razno razne reklame kako bi ga se navlačilo da bude rob materijalnosti, a istovremeno mu se uništava duša, um te samim tim i tijelo. Nije teško pogoditi gdje to vodi tj. vodi ga  u gubljenje osobne slobode pod krinkom tzv. slobode koju će dobiti materijalnom koristi. Nažalost, u čovjeka se ugrađuje težnja za stjecanjem umjesto težnja za osamostaljenjem, napretkom i radu na samom sebi, jer pametniji ljudi od nas koji su živjeli puno, puno prije nas znali su da ljudski um treba i mora vječito se nadograđivati, učiti i opet to svo znanje na kraju se može složiti u jednu riječ koja gradi čovjeka, a to je LJUBAV.


Kad čovjek voli sebe, voli i druge, svjestan je da njegova ljubav ne smije rezati nikome krila, svjestan je da mora biti sunce drugom čovjeku pored sebe i svjestan je da svatko mora proći svoju katarzu kako bi postao onaj pravi čovjek koji je rođen da razmišlja, razlučuje i pomaže.

Što čini razliku?

Razlika je u onom što osjećamo tj. u našoj emocionalnosti. Ako volimo sebe (naravno ovdje ne mislim na egoističnost ili narcisoidnost, jer to nije ljubav to je povreda koja se iz straha manifestira na kriv način) tad nas preplavljuje ljubav, a ljubav je usudila bih se reći više od emocije. Ona je tvoje naočale kroz koji promatraš svijet. Ona je tvoja dubina kojom održavaš ravnotežu. Ona je tvoj mir koji ti treba. Ona je i tvoja tišina kojom se upotpunjuješ. Ona je tvoja stepenica promjena kojom se penješ i kojom živiš sebe. To je ljubav i oprostite mi toga nema na društvenim medijima, jer fizički vi osobu ne vidite i ne možete je doživjeti. Naravno neću ulaziti u detalje koliko će tko provoditi vremena živeći na svoj način koji ga ispunjava ili ne ispunjava, ali ću svakako preporučiti promišljanje o potrebitosti takvih medija i osobnog odvajanja vremena za isti. Osobno sam  prisutna samo na WordPressu  iz razloga, jer volim čitati i pratiti ljude koji iz ljubavi rade ono što vole. Ključna riječ je iz ljubavi ne iz dopadnosti drugima, nikako ne iz dokazivanja već iz čiste i istinske ljubavi prema onom što vole. Rekla bih volim to šarenilo boja ljubavi koje sve manje ima u mrtvom svijetu društvenosti, volim te boje kojim se boje zidovi života ljudi koji nisu odustali od sebe svojih snova i žive i vole sebe svoju slobodu, svoj mir i svoj svemir. Ako nisi usudi se imati hrabrosti pronaći svoj mir!
Love you ❤️!
Irena

6 comments

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s