Zašto nam je svijet postao gluh i slijep tj. zašto su nam ljudi među mnoštvom ostavljeni, usamljeni i tužni? Pitamo li se ikad što nam se događa oko nas? Puno bih pitanja još mogla slagati, al odgovor je jedan sve manje ima – ljubavi. Sve manje ima osjeta. Kad gledam pjesničkom figurom rekla bih da smo postali kao Lotova žena stup od kamena i soli. Toliko opori i nesenzibilni. Bez reakcija. Dopuštamo da nas samo ogromne stvarnosti dotaknu. To nije naše poslanje, a još manje život čovjeka. Čovjek je rođen da bi ljubio, da bi sjao drugima i sebi, a mi mrtvo-hladno ostajemo prazne ljušture tijela bez duha, bez emocija. To nije svijet koji nam je predviđen i to nije način na koji trebamo živjeti. Živjeti sami ne možemo i ne smijemo, jer u samoći mi ne možemo biti ljudi. Netko je manje ekstrovertan tko zna iz kojih životnih okolnosti i razloga, ali prvenstveno bi trebali dopustiti da lijek unutar nas djeluje, jer nam je dan. Dobili smo ga rođenjem. Lijek koji liječi sve naše rane, traume i našu nutrinu. Onog trenutka kad dopustimo tom lijeku da nas liječi mi se otvaramo poput cvijeća kojem treba sunce da bi ostvario svoj optimalni potencijal, naravno ne zaboravimo da je i kiša dio koji mu treba da bi rastao. Ono što povlačim kao poveznicu s cvijetom je dio i kiše i sunca dakle, ništa nije samo crno, a ni bijelo, ali ono najvažnije je svjesnost kako takve stvari postoje i postojat će dok je nas. Pa što je to što nas je odmaklo jedne od drugih? Što je to što nas je pretvorilo u stup kamene soli? Naše vječito okretanje oko sebe da ne bi netko zamjerio nešto, bijeg od svog života u tuđi i onda mislimo da i drugi tako gledaju nas. Hej, čovječe rođen si da budeš to što jesi u ljubavi prema sebi i drugima. Rođen si da budeš najbolji i najljepši cvijet u vrtu svog postojanja. Što te sprječava? Tvoja zatvorenost, društveno ludilo, norme i normativi? Voli sebe, voli svoje povrede, voli i opraštaj svoje greške, jer krivo gledaš one nisu greške one su tvoja iskustva koje si stjecao tijekom svog životnog puta. Otvori svoje oči i uši vidi i slušaj prvo sebe da bi čuo druge. I vjeruj mi, kad budeš čuo sebe vidjet ćeš sve drugim pogledom, blažim, ljepšim i bit ćeš optimalni ti. Bit ćeš ono što jesi, a takav si najbolji i najljepši. Život te voli, a zašto ti ne voliš taj svoj život? Težak je? Vjeruj svima je. Ne, ne gledaj vanjštine već nutrine i vidjeti ćeš toliko boli, povreda, lutanja i otuđenosti i poželjet ćeš pružiti ruku toj osobi kako bi je spasio. To radi ljubav unutar tebe ona te čini mekim poput pamuka , ranjivim poput latice, al vjeruj za biti takvim treba iznimne hrabrosti i smjelosti koju samo ljubav pruža. Izgasi sve što te ometa kako bi čuo sebe, kako bi se pronašao u ljubavi i miru. Svako bira svoj put zašto daješ da te netko drugi vodi u tvom životu? Voli sebe i vodi sebe uz ljubav u sebi i oko sebe. Svi organi u našem organizmu su bitni i svaki od njih ima svoju važnost, ali najveću važnost u našem organizmu čini i daje upravo ovaj organ o kojem pričam, a to je naše srce. Bez njegovih otkucaja nema ni naših stopa, nema ni naših pogleda. Otvori ga kako bi kucalo još više, još duže i ono važnije od svega – za tebe. Vjeruj tad će i za druge. Oprosti sebi tad ćeš i drugima, ne dopusti da budeš kameni stup soli koji je samo vanjštinom lijep, koji privlači pozornost, jednim trenutkom. Gle, piši svojom ljubavlju stope života , kucaj za svaki korak i znaj tad te ništa omesti neće, tad ti ništa neće odvlačiti pozornost, a ponajmanje će te plašiti. Bit ćeš spreman pomoći sebi i drugima i znat ćeš da si takav najbolji. Osmjeh na licu druge osobe ogledalo je tebe.
Na ovaj tekst me je naveo nedavni događaj koji se zbio.
U mom okruženju postoji jedna dobra duša kojoj život i nije baš išao na ruku u životnom odabiru. Naravno, nikom ne cvjetaju ruže, ali ipak nekako me takla ta njena nevolja i srce me zaboljelo . Posebno kad sam ja okitila jelku, a ona mi na to reče kako ona nema tu namjeru zbog svih životnih stvarnosti. Zašutjela sam i rekla u potpunosti te razumijem. Znala sam da razuvjeravanjem neću sigurno napraviti ništa. Dignem se od stola odem do vaze koju sam lanjsku godinu dekorirala za Božić i kažem ovo ti poklanjam, nek barem vaza bude dekor Božića u tvom domu. Da sam mogla dala bih joj svoju jelku, jer ako drugi do mene nije sretan kako mogu biti ja? Kad je otišla razmišljala sam o njoj želeći da se dogodi promjena u njoj. S tom misli i molitvom sam zaspala. Nakon dva dana čujemo se mi i kaže mi hajde dođi mi pomoći. Ti ćeš to najbolje znati. Kad sam došla vidim jelku koju treba okititi. Naravno, pomogla sam srcem i dušom, ali bila sam toliko sretna da se jelka kiti, da se stvara ugođaj Božića i da se dogodila promjena. Toliko me razveselilo to zato sam i podijelila ovo s vama. Sreća je stanje duha, a duh stanje uma. Očistite um kako bi bio zdrav duh i budite svijetlo sebi i drugima. Volite sebe, opraštajte i znajte ljubav je puno, puno više od emocije ona je simfonija vašeg srca i svjesnost vaše duše. Kad uronite u ljubav svijet će biti čaroban, bit će bolji i ljepši, jer će se dogoditi promjena u vama, a potom oko vas. Budite svijetlo, jer malo ga ima, a puno ga treba. Svijetlite jer zbog tog ste rođeni!
Želim vam čaroban i najljepši Božić!
Love you ! ❤️
Irena
P. S. Izazivam te imaj smjelosti voljeti. Prvo sebe potom i druge. Oprostiti prvo sebi, a potom i drugima. I znati da si puno veći kad voliš i daješ nego kad se braniš iz nekog svog straha. Osnaži se i kreni na avanturu života, jer život te voli vrijeme je da i ti voliš sebe. ❤️😘
Irenin životni pogled 