Danas je vrijeme kojem svjedočimo, jučer je vrijeme kojeg se sjećamo, a sutra je vrijeme o kojem maštamo. Gdje smo? Živimo li sad? Danas ili jučer ili možda sutra?
U ovom današnjem svijetu mi smo u vakuumu između jučer i danas, između danas i sutra naizmjenično. To nije život. Sve prihvaćamo zdravo za gotovo, na svakom smo “društvenom” mediju bombardirani razno raznim informacijama. Tragamo za srećom od jučer i onom koja će doći sutra ustvari mi samo životarimo. Dopuštamo da smo samo lutke na koncu koje razne informacije samo zatupljuju proizvodeći pri tom učinak odvajanja od nas samih. Zaboravili smo da bez duha mi ne možemo osjetiti sebe, a duha u zatupljenosti neeeema.
Jučer je vrijeme koje je iza nas.
Upravo iz tog razloga bi i naše misli trebale biti tamo uz malu digresiju da zapamtimo samo onu pouku koje nam je jučerašnje iskustvo donijelo i ostavimo sve tom jučerašnjem iskustvu. Radimo li to? Mislim da baš i ne mi nažalost živimo danas ono od jučer.
Sutra je vrijeme koje tek treba doći. Živimo li u skladu s time. Neeee, mi smo danas u sutra u planovima kojima obljepljujemo danas.
Danas je ovaj trenutak sad upravo u kojem pišem ovaj tekst u želji i nadi da vam pomogne. Što radimo? Prepustili smo se komfornoj zoni lagodnosti, jer nam je tako lakše, odmaramo, uživamo i žalimo za jučer uz nadu da sutra ispravimo jučer.
A danas? Nemamo. Od straha od želje od potrebe nemamo danas. Zašto?
Naučeni smo da dopuštamo svemu da nas kreira i bude naš ja i da sve oblikuju naši strahovi ili želje. Nažalost takva nam je današnjica puna negativnosti od jučer koje smo upili kroz medijski prostor. Mi smo nesvjesni sebe i onoga što nam treba.
A danas hrabro ću izreći nemamo. Trenutak u kojem trebamo doživjeti danas je trenutak naše tišine i sabranosti u kojoj ćemo napraviti odmak od svih medija, ne dopuštati da nas krive stvari oblikuju u zaboravu na nas same.
Zastanite na trenutak i odbacite sve misli od jučer, od sutra pa čak i ove od danas. Stanite i zaroniti u tišinu sebe, osjetite svoje udisaje, osjetite svoje srce kako kuca, osjetite svoju dušu koja vas treba. Osjetite sebe i svoj život, jer nemamo tisuću života već samo ovaj jedan. Osvijestite sebe i ono što uistinu jeste moćna osoba puna radosti, ljubavi, zahvalnosti i poštovanja prema svim ljudima svijeta. Živite svjesni sebe svog udaha i izdaha, jer to je život. Budite svjesni svih naslaga na vašem srcu kojim ste ga blokirali iz straha i bivših povreda, jer sve je to prošlost i tko god da vas je povrijedio vjerujte nije vrijedan da je i dalje s vama. Oprostite, ne želim čuti riječ ne mogu, jer sve se može. Zašto trebate oprostiti? Kad shvatite da je povreda, strah, nelagoda, sram itd. samo naša reakcija na prošla zbivanja shvatit će te da ste u onom vakuumu između jučer i sutra, tj. ne živite sad. Kad shvatite da je to kao da se penjete na planinu s foteljom na leđima, ali ne iz razloga da sjednete na nju već niste ni svjesni da je na vašim leđima. Treba li vam to? Razmislite uz duboki udah i izdah od nekoliko puta i tišinu koja vam je neophodno potrebna. Zaronite u svoju tišinu današnjeg trenutka koja vas vraća vama samima, jer vjerujte vrijedni ste sebe, vrijedni ste svog života i vrijedni ste svakog udaha i izdaha jer to ste vi. Odbacite strah jer on je kreacija vaše povrede, odbacite krivnju jer ona je kreacija vašeg srama ili ponosa.
Budite vrijedni sebe jer sebe zaslužujete u potpunom smislu. Pogledajte se u ogledalo i svjesno recite sebi da se volite, jer najveći smo neprijatelji sami sebi. Sprijateljite se sami sa sobom i vidjet će te obzorje slobode, tišine i mira.
Volim vas, a sad je vrijeme da i vi volite sebe❤️❤️❤️❤️❤️❤️!
Irena
Irenin životni pogled 