Što te čini boljim?

Svaki tvoj korak kojim započinješ dan svjestan da si ga započeo, da je tvoj i da ga imaš ispred sebe.

Način na koji gledamo život je upravo naš život tj. ako smo svjesni da je danas predivan dan upravo jer ga imamo jer smo se probudili i jer smo tu ogromna je podrška našem životu.
Nažalost, danas smo okupirani najviše strahom i onim što taj isti strah proizvodi u nama. Gledajući medije stvaramo sliku svijeta i onog što on predstavlja u određenom trenutku. Ima li smisla da vas okupira informacija da je danas nastradalo u Indiji 2.000 ljudi? Ima li smisla da vas okupira situacija da je oluja bila u Australiji i da je poginuo određen broj ljudi? Ima li smisla da vas okupira informacija da su se u Americi dogodila vršnjačka ubojstva?
Ako vam sve te informacije imaju smisla postavit ću vam pitanje kako vi možete riješiti taj problem? Imate li utjecaja na to? Kako možete zaustaviti oluju? Možete li je zaustaviti?
Mogla bih ovako nizati pitanja bezbroj ali poanta ovoga je jedno, ono što te okupira to i postaješ tj. ako si bojažljiv tad će to proizvesti još veći strah u tebi, ako si sklon nasilju dat će ti primjer što možeš napraviti no, ako si svjestan da si u tom pogledu bespomoćan tad takve informacije mogu izazvati sućut, ali ne i brigu, mogu izazvati žalost zbog takve situacije, ali ne i strah.
Želim reći način na koji gledamo svijet u nama projicira upravo takav svijet i pogled na isti.
Da bi bili bolji trebamo biti svjesni sebe, ljubavi u nama i mira to je jedini način na koji mijenjamo sebe, a time i svijet. Svijet neće stati onog trenutka kad nas više ne bude, on će nastaviti dalje s nama i bez nas. Kad se osjećate bespomoćno i kad otpustite sve, tad dolazi ono što se zove život, jer on tad u potpunosti donosi plodove.
U mnogim tekstovima sam pisala o ljubavi onoj kojom volimo sebe i druge i kojom smo svjesni da upravo mi možemo svojom ljubavlju mijenjati svijet. Sve dostupne informacije nama nisu potrebe one su samo sociološki okviri koji nam donose brigu, mržnju i nemir. U takvim okolnostima prestajemo vjerovati sebi i drugima, jer tad naš svijet postaju upravo sve upijene informacije koje nam iskreno nisu potrebne. Danas imamo hajku na vjeru i svećenike odmah moram reći da ne opravdavam bilo koji vid nasilja ili seksualnog iskorištavanja no, iskreno mnoge informacije treba gledati iz različitih uglova i biti svjesni jedne činjenice da je čovjek jedino biće koje uništava sve i koje kroji pravdu ili nepravdu. Zbog lošeg pogleda na te stvari ljudi odlaze iz vjere i ne žele imati pripadnost vjerama. Niti jedna vjera nije loša, ali su ljudi ti koji su je iskvarili. Čovjek mora vjerovati, jer bez vjere je izgubljen i nije cjelovit najpodložniji je tad utjecaju svega, dezorijentiran u prostoru i vremenu. Hoće li se njegova vjera temeljiti na nevjerovanju da postoji Božanstvo iznad nas to je također vjera, jer on vjeruje da nema Boga u konačnici to je njegov izbor, ali vjeruje. Ako shvatimo da je svaki čovjek samo čovjek koji živi po obrascima ustaljenih ponašanja bez pokušaja i želje da se mijenja u meni to izaziva sućut za takve osobe bez obzira na to što su me možda povrijedile, jer govori o njihovom životu, o njima, njihovom stupnju razvoja i u konačnici onoga čega nisu svjesne, a život je zatvoreni krug kako sam davno napisala u jednoj svojoj pjesmi:”Jer život je zatvoreni krug koji se vrti od onog s tugom u srcu prema onom koji se veseli njegovoj boli.”
Nije bez razloga Isus izrekao rečenicu: „Oče oprosti im jer ne znaju što čine.“ malo prije nego je prestalo kucati njegovo srce, time je htio osvijestiti svih nas da u raznim situacijama ne možemo promijeniti situaciju, ali možemo sebe i pogled na istu i podići se na veći stupanj razvoja, a time i naših vibracija, jer kako zračiš tako i privlačiš – stara narodna izreka. Da su svi ti ljudi znali što rade nedužnoj osobi koja je bila izložena razapinjanju na križ samo zbog tuđih strahova da ne zauzme njihovo mjesto, njihov konformizam, sigurno to ne bi radili jer bi bili svjesni da su iskorišteni zbog i u tuđe interese.
Danas imamo vjernike u medije, laži i obmane koje nam se serviraju kroz prizmu tzv. istine i tad ljudi umjesto da vjeruju u lijepo, vjeruju u ružno i vrte se u krugu te i takve pasivne agresije. Postaje im normalno zanemarivati sebe pod paskom brige oko svega i mišljenja da sve što vide je upravo tako. A nije tako, jer svaka medalja ima svoje dvije strane. Nažalost, postali smo Društvo niskih vibracija i loših emocija, jer umjesto ljubavi širi se mržnja, umjesto senzibiliteta širi se sebičnost i umjesto Društva postajemo ograničeni na sebičnost, konformizam i konzumerizam, jer kad smo loše kupujemo nešto da zadovoljimo svoje loše emocije, a ne vidimo da na svim aplikacijama, medijima i općenito internetu samo jednom pogledana stvar iskače do besvijesti dok je ne kupimo. Slučajno???? Neeeee…..Postavlja se pitanje vladamo li sobom ili netko drugi vlada nama? I ono najbitnije sve te materijalne stvari u nama nikad ne izazivaju sreću, zadovoljstvo niti zahvalnost, ali izazivaju začarani krug zaduživanja, nezadovoljstva u našoj nutrini.

Što čini razliku?

Svaki čovjek je poseban i jedinstven, svaki čovjek teži da bude voljen, da ga se primijeti da je tu. Zar ne? Ali danas svi rado primaju ljubav, ali je ne daju. Normalno? Neeeee
Život se temelji na primanju i davanju ljubavi na uvažavanju, poštovanju, zahvalnosti i dobrohotnosti, jer oprostit će te mi, novac je trenutni gospodar, ali loš gospodar. Stvara lažne i loše ljude oko čovjeka koji ima materijalno. Jedino što je istinito to je ljubav, ali ne u haljetku one oko koje se svi vrtimo već ljubav je svaki korak svjesnosti kojom volimo sebe i razumijemo druge. Ljubav je ograničavanje sebe u onom što nije dobro i u onom što je previše. Ljubav je ravnoteža života i samim tim ljepota, jer ako se njišemo najsigurniji smo na sredini. A njišemo se kao na klackalici gore, dolje podložni strahu da ćemo pasti i ozlijediti se, a na sredini možemo bezbrižno gledati i one gore i dolje jer razmišljamo, volimo i živimo na sredini između duše i uma, u srcu. Onom srcu koje zna gdje je granica dobra, a gdje granica lošeg. Srce zna što je sredina jer se u nama nalazi na sredini i uvijek nas vodi prema sredini kako bi imali ravnotežu i živjeli u svakom udahu i izdahu. I ono se ne boji jer vjeruje i nada se da će i druga srca otopiti svoje ledenjake kojima su okovani kako bi nas bilo što više razumnih, razlučivih, zrelih i voljenih ljudi. Zato ispred ogledala svaki dan se pogledajte i recite sebi da se volite. Učite se voljeti kako bi mogli voljeti i druge. Dopustite da budete bolji od onog što je trenutni trend, jer imate život, imate sebe i svijet koji je onakav kakvim ga stvarate. Sve što vidite treba li vam? Sve što čujete treba li vam? Budite gospodari sebe u ljubavi srca koje za vas kuca. Ljubav to ste vi zato je potrebno osvijesti sebe da ste mali, ali veliki i da ste voljeni i volite širite ljubav u sebi i oko sebe, mekšajte srca kamena, usvajajte veće vibracije kako bi i drugi oko vas bili na višim vibracijama. Kad sebe počnete gledati i voljeti, drugačijim očima ćete gledati i druge. Zašto? Kolektivne svijesti na ovim našim prostorima više nema, ali ima pojedinačne koja može stvarati svoj osobni kolektiv s ljepšim, boljim i prihvatljivijim obrascima ponašanja i vibracijama. Nek vas prati ljubav, mir i dobro.
Love you! ❤️
Irena