Ne boj se nisi sam i zahvali na svemu

Iza mene je još jedna godina. Mogla bih reći plodonosna godina u kojoj sam morala shvatiti koliko sam spremna na borbu, koliko sam jaka u boli i koliko želim i volim ovaj život. Da li je bila laka? Nije. Izrazito teška i strahovito klizava godina. Imala sam dojam kao da se učim klizati i taman kad bih se uspjela podignuti ponovno bih bila na podu, ali hvala na godini u kojoj sam morala odbacivati strahove, stvarati nade, vjerovati u bolje sutra. Hvala na godini koja me je ostavljala bez daha toliko snažnim udarcima. Hvala na godini u kojoj nije bilo milosti u kojoj sam morala izvlačiti bitke iz prošlosti kako bih se uvjerila da imam snage, da imam hrabrosti i da imam volje. Hvala na svakom strahu koji me je iz raznih uglova plašio, koji mi je priuštio razmišljanje da su strahovi samo mogućnost kojom ćemo naći opravdanje ako odustajemo. Hvala na godini koja mi je obznanila da je borba najvažniji dio našeg htijenja. Hvala na snazi koju sam jedva pronalazila u određenim trenutcima i koju sam morala nanovo stvarati da bih mogla podignuti sebe. Da, hvala na godini koja me je slomila u jednom i izgradila u drugom. Još jedna godina prođe u kojoj je trebalo pronaći pravi put da bi bila tu gdje jesam.

I što je to što čini razliku?

Razlika je u načinu razmišljanja i očištu s kojeg promatramo. Ova prethodna godina toliko je bila teška i tisuću puta sam ostala na podu bez daha, bez želje za dalje, bez rekla bih realne slike stvarnosti. Kad se nađemo na podu svatko iznad nas je veći, logično i tad nam stvarnosti izgledaju drugačije, ali ne moraju biti točne. Ono što moramo je boriti se za život, zahvaliti se na životu i na svakoj mogućnosti koju smo imali i koju smo osjetili. Zahvaliti se kako bi bili jači, kako bi mogli sebi pogledati u oči i reći: Bravo! Zahvali se na svemu jer da nije bilo tako zar bi bili tu gdje jesmo? Tuđe su me sumnje ubijale pa čak i kolebale u razmišljanjima da je stvarnost stvarna. Tuđi načini pogleda vašeg života moraju ostati tuđi, a vi ste tu da budete svoji, da nađete svoju snagu, da pokažete volju i da stvorite nadu. I sad ću vam otkriti jednu malu tajnu. To što jesmo nitko ne može ukrasti, niti zaprljati, jer uvijek istina pronađe put kako bi se prikazala onakvom kakva je. Nemojte odustajati od onoga što jeste, jer onda postajete netko drugi. Nemojte biti Juda samog sebe da bi udovoljili drugima. Gledajte kako se odvija borba između dobra i zla i zauzmite položaj na kojem želite biti. Ja sam uvijek na položaju dobra jer ako nije dobro to nije to. Slamat će vas ljudi, ljudsko neznanje, ljudske sumnje i ljudske gluposti, ali vi ste tu da nađete sebe i da se učvrstite na svom položaju. Vi ste tu da ne bacate loše na druge već da vidite koliko loše može biti dobro ako ste vi učvrstili svoj položaj. I zato Bože hvala ti na svemu što si mi dao, hvala ti što si tu uz mene i što si me nosio i onda kad nisam mogla hodati. Hvala ti što si mi dao ovo srce koje se je skoro raspuklo zbog loših stvarnosti, ali ti si ga čuvao. Hvala ti što si odlučio da sam potrebna svijetu, sebi i tebi. Hvala ti Bože za sve što su ova leđa pretrpjela i što su ova jutra iznijela. Hvala iz dubine srca i samo molim da i dalje budeš uz mene, jer s tobom mogu sve!

Love you!❤

Irena

P.S. nikad ne zaboravite: Ljubav je najvažnija u svemu. Ona je potrebna u pogledu vas prema sebi i prema drugima. I upravo ljubav unutar vas stvara zahvalnost kao potvrdu onog što jeste i onog što će te biti.